Živciranje je baš bez veze

Već u samom naslovu slikovnice „Vuk koji je ovladao svojim osjećajima(Orianne Lallemand / Ilustracije: Eleonore Thuillier/ Prijevod: Mirna Šimat / Nakladnik: Znanje) naučili smo novu riječovladati“.  Bilo je raznih asocijacija – istražiti, davati, igrati se… Uz malu pomoć roditelja naučili smo da ovladati znači naučiti ili imati neko znanje o nečemu.

Ova priča govori o jednom temperamentnom Vuku. Čas je sretan, čas je mrk. Dok u jednom trenu pršti od energije u drugom već kipti od bijesa. To se njegovim prijateljima baš i ne sviđa.

„Moraš se naučiti smiriti, Vuče – rekla je jednog dana već očajna Mudra Sova. Od tebe nam se vrti u glavi.“

Vuku baš nije bilo najjasnije kako bi se on to trebao naučiti smiriti. Svaki od njegovih prijatelja imao ne neki prijedlog. Jozo je preporučio Jogu. Ona je savršena za kontroliranje osjećaja. No ona je za Vuka bila monotona.

Alfred mu je predložio sport. Uz fizičke aktivnosti opuštanje je zagarantirano. No ni to Vuku nije odgovarala. Posebno se naljutio kad je ugledao Vučicu i Luju kako se dobro zabavljaju prilikom izrade kolača. Bio je silno ljubomoran na njih dvoje.

„Samo se vi rugajte – urlao je od  kipteći od bijesa. Baš me briga! Kako god bilo, ionako ne želim raditi glupe kolače s glupanima!“

Ubrzo je vuk požalio izgovorene ružne riječi. Utješila ga je gospođica Jeti i kazala da se pođe ispričati prijateljima. Naravno da su mu prijatelji oprostili.

Do kraja priče Vuk je ovladao svojim osjećajima i naučio kako kontrolirati ljutnju ili bijes.

Djeci se priča svidjela. Zaključili su da je živciranje baš bez veze. Ponekad nas osjećaji znaju preuzeti, naročito ljutnja ili tuga, ali da se moramo naučiti smiriti.

Hvala što volite i dolazite na priče. Ministarstvo kulture i medija podržava naš program „Vrijeme je za priču“.