Koliko je važno steći prijatelja govori slikovnica „Klupa prijateljstva“ (Wendy Meddour / Ilustracije: Daniel Egneus / Prijevod: Ana Vukasović / Nakladnik: Mozaik knjiga).
Djevojčica Tilly i njezin psić Sjenko nedavno su se preselili u novi dom. Zajedno provode dane u igri i veselju. No kad Tilly treba poći u novu školu, Sjenko mora pričekati vani.
„No u školi bez Sjenka ništa nije bilo isto.“
Tijekom popodnevnom odmora djeca su se igrala na školskom igralištu, a Tilly je ostala sama. No mudri učitelj predloži joj nešto.
„Zašto se ne pokušaš sjesti na Klupu prijateljstva? Djeca ondje pronađu nove prijatelje s kojima se mogu igrati.“
Tilly ga posluša, a na klupi je već sjedio neki dječak. U drugom pokušaju djevojčica je sjela, uz njega, na klupu, ali međusobno nisu razgovarali. Sve dok nisu zaključili da je klupa pokidana i da ne radi.
„Pokidana, kažeš? Onda je moramo pokušati popraviti. S granjem i lišćem…I vrlo čarobnim pijeskom.“
Ukrasili su klupu grančicama, školjkama i svime što su pronašli. Spremno su popravili sve „pokidane“ dijelove i pritom uživali. Nakon škole Tilly je, mami, veselo pričala Flintu i popravku Klupe prijateljstva. Zapravo nije si primijetila da je upravo tijekom popravljana klupe stekla novog prijatelja.
„Tko je Flint? – upitala je mama. Jedan maleni dječak. Ima vrlo dlakavog psa koji se zove Hebert. Jako voli jesti sladoled i ići na plažu te jako želi upoznati Sjenka! –rekla je Tilly.“
Djeci se priča jako svidjela. Na pitanja kako pronalaze prijatelje, dobili smo razne odgovore: „Dođeš u vrtić i igraš se. Kad se igraš s autićima. Odeš na igralište i igraš se…sa svima koji se hoće igrati. Mama je moj prijatelji. Prijatelji se ne kupuju u trgovini, njih upoznaš“.
Naše male prijatelj uvijek darujemo slikovnicom za vjerne dolaske na priče, tako je bilo i ovoga puta. Hvala što volite i dolazite na priče. Ministarstvo kulture i medija podržava naš program „Vrijeme je za priču.“
