„Kad si mrzovoljan onda ti se obrve skupe kao da će se spojiti“ – rekla je djevojčica na početku čitanja slikovnice „Mrzovoljni majmunčić“ (Suzanne Lang / Ilustracije: Max Lang / Prijevod: Marija Perica / Nakladnik: Znanje d.o.o.).
Priča je to o majmunčiću Maksu koji je jednog jutra probudio mrzovoljan. No on nije znao što mu je.
„…Tog jutra baš sve kao da je pošlo krivo. Sunce je prejako sjalo, nebo je bio preplavo, a banane preslatke.“
Prijatelji su ga uvjeravali da mrzovoljan, ali to mali Maks nije htio prihvatiti. Ukazivali su mu da je sav stisnut, da su mu obrve namrštene, da je sav namrgođen, a Maks je to sve poricao i pravio se sretan.
„Maks odmah opusti lice i nasmiješi se. Maleni Maks napokon je izgledao sretno. Ali nije se osjećao sretno.“
Savjetovali su mu kako će moći uživati u predivnom danu – da se ljulja, nekog zagrli, možda zapleše i još mnogo toga, ali ništa od toga nije pomagalo Maksu. Izvikao se na prijatelje i onda ljutito otišao.
Sjeo je uz obalu i bilo mu je žao što je vikao, ali i dalju mu je bilo najviše žao sebe jer se i dalje nije osjećao bolje. Pridružio mu se prijatelj Grga i obojica su zaključili da je uredu biti mrzovoljan.
„Danas je baš predivan dan za mrzovolju – reče Grga. Maks se složi s njim.“
Djeci se priča svidjela. Neki su prvi put čuli riječ mrzovoljan, ali svi su znali kakav je to osjećaj. Ljut si, obrve ti se spoje, udaraš nogom i teško je…i čekaš da te prođe.
Svi znamo te dane kada se osjećaš mrzovoljno, misliš da te cijeli svijet ne voli (ili ti ne voliš njega) i ne želiš da ti se itko nađe na putu. Maleni Maks naučio nas je da je sasvim uredu osjećati se ponekad tako i da imamo pravo na to. Jer sve što jednom dođe…prođe, pa tako i mrzovolja.
Ministarstvo kulture i medija podržava naš program „Vrijeme je za priču“.
