Za druženje u rujnu čitali smo slikovnicu „Mjesec – svat“ ( William Joyce / Prijevod: Vladimir Cvetković Sever / Nakladnik: Algoritam). Slikovnica prekrasnih ilustracija svidjela se svima.
Ovo je priča dječaku koji je s roditeljima plovio intergalaktičkim nebom u prekrasnoj lađi „Mjesečevo jedro“. Ta lađa je bila izgrađena tako da se noću pretvara u Mjesec, pa je dječak dobio ime Mali u Mjesecu ili skraćeno MuM.
O MuM-u je brinuo Noćnik koji bi svake noći sipao Sanac – prah po dječaku i pjevao mu uspavanku i MuM se nije trebao bojati ružnih snova:
„Noćnik sam i blistam sjajem
Slatke snove svakom dajem
Mirno šećem noćnim krajem
Bliještim, bdijem vječno trajem.“
Mrkomrak, Kralj ružnih snova, je čuo za dječaka koji nikada ništa ružno ne sanja i htio ga je uhvatiti i pretvoriti u Princa ružnih snova. Mrkomak je putovao na valovima straha u svojoj galiji Noćnomorac i njome pljačkao planete i trnuo zvijezde.
Sukob je bio neizbježan. Galaktike nikada do sada nisu doživjele takvu bitku. No MuMovi roditelji pali su u zarobljeništvo , ali je Noćni posebnim oružjem pogodio Mrkomraka u srce. Sve je zabljesnulo uz gromoglasan prasak.
Mjesečevo jedro se pokvarilo i ostao je samo Mjesec na kojem je MuM živo sa Selenbotovima, Lunomiševima i Krijesnicama. Godine su prolazile i MuM je rastao. S Mjeseca je gledao na planet Zemlju i vidio da i tamo ima djece. Do Mjeseca bi doletjeli izgubljeni baloni kroz koje je MuM slušao nade i snove djece koja su ih izgubila. Pažljivo ih je osluškivao znao je što treba napraviti da se djeca razvedre.
Promatrajući Zemlju otkrio da se u golemim gorskim vrhuncima nalazi vrhunski majstor koji djeci izrađuje igračke. Bio je tu i kraljevski zec koji pravi slatka jaja, a i vila koja pod jastukom ostavlja iznenađenja. Pronašao je i sitnog sjetnog svata koji sve znao o snovima i jednu damu koja lijepo pripovijeda priče.
Koliko god radosti oni donosili, djeca su se i dalje bojala mraka. Želio je da i djeca imaju prijatelja kao što je bio Noćnik. Jer kad imaš takvog prijatelja ne može se bojati mraka. A onda je MuM udario nogom u jedan kamen, a ispod njega je bio blistav pijesak. Pozvao je sve da mu pomognu očistiti Mjesec i on je postao stoput svjetliji.
„Sad će zemaljska djeca vidjeti nasmiješeno lice Mjeseca i znati da imaju svoga Noćnika koji iz zauvijek čuva!“
Tada je Mali na Mjesecu shvatio da on može biti čuvar zemaljske djece, baš kao što je to jednom davno, njemu, bio Noćnik. Ali za to mu je trebala pomoć. Pozvao je Djeda Mraza, Zubić Vilu, Uskrsnog Zeca, Pjeskara, Pripovjedačicu da prisegnu:
„Čuvat ćemo zemaljsku djecu,
Paziti da sigurno nedaće zaobilaze,
Čuvati im sreću srca, hrabrost duše i rumenilo obraza.
Čuvat ćemo životom svojim njihove nade i snove,
Jer ona su nam sve što imamo, sve što jesmo,
I sve što ikad ćemo biti.“
I tako je rođena legenda o Čuvarima djetinjstva.
Šljukicama se knjiga jako svidjela. Lako su je čitali i uživali su u lijepim ilustracijama. Posebno ih se dojmio Mrkomrak jer ilustracije vjerno prikazuju njegovu zlobu i strah. Razgovarali smo o tome koliko i kako noćne more utječu na nas. Svi smo priznali da ne volimo imati noćne more i da ne želimo da nas posjeti Mrkomrak.
Kako u svojoj privatnoj zbirci imamo i drugu slikovnicu „The Sandman“ i knjige „The Gurdians“ (Atheneum -Simon & Schuster, inc.) Šljukice su bile oduševljene i pitala se zašto nisu prevedene i kod nas. Kada su vidjeli koliko zapravo ima slikovnica i knjiga povezali su, da je po svima njima napravljen i animirani film „Pet legendi“.
Slikovnicu „The Sandman“ smo prepričali djeci i obećali, posuditi, knjige da ih pročitaju kada bolje ovladaju engleskim jezikom. Zabavili smo se uz karte „Čuvari djetinjstva“ i zabavne osmosmjerke. Šljukice su knjigu ocijenile s 4,7.
