Biti drugačiji je baš „kul“

U susret „Noći vještica“ čitali smo slikovnicu Mala čudovišta( David Walliams / Ilustracije: Adam Stover / Prijevod: Ozren Doležal / Nakladnik: Mozaik knjiga). No, ova priča je više od širenja straha u kasnim noćnim satima. Ovo je priča (ne)prihvaćanju različitosti.

Mali vukodlak Lunko nije strašan kao drugi vukodlaci iz njegova čopora i zbog toga mu se svi smiju. Lunku je to baš grozno, biti drugačiji! Stoga ga mama i tada odluče upisati u „Školu za čudovišta kako bi mogao naučiti biti strašan. Ali je Lunko škola bila jako strašna.

„Nije bio siguran koga se više boji učitelja ili učenika.“

Kada je kod Učiteljice Hokus trebao pokazati svoju na najstrašniju facu, Lunko je dao sve od sebe, ali nije uspio i svi su mu se opet smijali.

„Izbečio je oči, zamahnuo ušima i isplazio jezik. Umjesto da izgleda strašno, izgledao je kako sa se belji. Sva druga mala čudovišta prasnula su u gromoglasan smijeh. Ha! Ha! Ha! Pa ti ne bi uspio prestrašiti ni muhu! – narugala mu se učiteljica.“

Rugali su mu se i kada je trebao nekoga prepasti i kada se trebao jezivo glasati. Prozvali su ga sramotom i izbacili iz škole.

Dok se Lunko šuljao kući ugledao je drugu skupinu čudovišta.

„Ova čudovišta bila su drugačija. Kad im se primaknuo, Lunko je shvatio da su to mali ljudi prerušeni u čudovišta.“

Djeca su bila oduševljenja s Lunkovim „kostimom“ i pozvali ga da im se pridruži. Kad god bi ljudi ugledala Lunka i maskiranu djecu toliko bi se uplašili da su ih zasipali mnoštvom slatkiša.

Kada je Lunko vidio koliko ga se ljudi boje, poveo je svoje nove prijatelje do Škole za čudovišta da preplaše učiteljicu. Toliko su je preplašili da je Učitelja Hokus pala u nesvijest. Kada je ravnatelj vidio da Lunko može biti strašan pozvao ga je da ponovo dođe u školu.

No mali vukodlak Lunko odbio je ponudu jer sada je on naučio biti zadovoljan sam sa sobom i imao je nove prijatelje koji ga prihvaćaju takvog kakav jest.

Budi drugačiji i budi svoj! To je baš “kul”.

Djeci se svidjela priča o malenom vukodlaku i njegovoj želju da bude ono što jest, a ne ono što drugi žele od njega. I ovoga petka podijelili smo puno novih knjižica za priče, a naša dvije prijateljice nagradili smo slikovnicama za vjerne dolaske na priče. Hvala što volite i dolazite na priče.

Ministarstvo kulture i medija podržava naš program „Vrijeme je za priču…”.