Jedina stvar koju sa sigurnošću moraš znati je: lokacija knjižnice. – Albert Einstein
Tko god da je zakoračio u knjižnicu zna da je to jedno od najčarobnijih mjesta na svijetu. Mjesto iz kojeg možeš, u samo treptaj oka, otputovati u prošlost ili posjetiti daleku budućnost. Tamo se možeš družiti s vješticama, dinosaurima ili piratima, dok putuješ raketom u daleki svemir.
Da je knjižnica čarobno mjesto potvrdila nam je slikovnica „Čarolija knjižnice“ (Gabby Dawnay / Ilustracije: Ian Morris / Prijevod: Ozren Doležal / Nakladnik: Školska knjiga) koju smo jučer čitali na našem druženju petkom.
Djeca su nam rekla da vole posjećivati knjižnici i posuđivati knjige. Vole gledati po policama i birati knjige. Baš kako u što piše „Čaroliji knjižnice“:
Postoji posebna kuća za knjige, na čijim policama one žive bez brige.
Poredane od A do Ž, kako je i red, bezbroj knjiga nižu se u nedogled…
U knjizi dječak Luka ne voli čitati knjiga, no njegova prijateljica Ema nastoji ga uvjeriti da u knjižnici postoji knjiga koja čeka samo na njega. Objašnjavam mu kakve se knjige postoje no Luka odgovara:
Ja ne volim knjige, baš svaka me muči. Sve ih vrati, ja sad želim kući.
No Ema, ne odustaje! Govori Luki da otvaranjem knjige može zaroniti u sasvim novi svijet, da nas knjige mogu uvući u sebe i tako možemo postati strastveni čitatelji. Uvijek se može naći neka knjiga koja odgovara baš tebi.
Ali tu su knjige o dinosaurima, sa strašnim pandžama i čeljustima.
O mudrim princezama iz dalekog kraja koje u haljini ubijaju zmaja.
Knjige o paucima, zmijama i daždevnjacima…
Knjige o vješticama, knjige o čarobnjacima!
Pročitaj knjigu, više se ne budni i gledaj kako ti se glava čarolijom puni…
Na kraju priče Luka odlučuje da želi posuditi knjigu, ali ne samo jednu već ih želi sve. Ljubav prema čitanju i pisanoj riječi izvire na svakoj stranici ove lijepe slikovnice. Živopisne ilustracije dočaravaju taj čarobni svijet knjižnice i gledajući ih možemo točno osjetiti emocije koje nam se javljaju dok čitamo neku knjigu.
Djeca su rekla da obožavaju knjige i da se vesele svako novom odlasku u knjižnicu, ali da vole doći i kod nas u Knjiguljicu. Dok u knjižnici mogu samo posuditi knjigu, kod nas, u knjižari, mogu kupiti knjigu i ta knjiga je onda samo njihova i ne moraju nikada vratiti.
Hvala što volite i dolazite na priče!
Ministarstvo kulture i medija podržava našu aktivnost „Vrijeme je za priču…“
Samo postojanje knjižnica pruža nam najbolji dokaz da možda još uvijek postoji nada za budućnost čovjeka. – T. S. Eliot
