U vrtiću djeca, obično, petkom jedu ribicu i krumpir. I to jako vole, baš poput kralja iz slikovnice „Kuhar i kralj“ (Julia Donaldson / Ilustracije: David Roberts /Prijevod: Krešimir Krnic / Nakladnik: Ibis grafika).
Bio jednom neki kralj koji nije mogao pronaći dobrog kuhara. Što god da su mu skuhali kralj nije bio zadovoljan.
„Prevruće! Prehladno! Prekiselo! Ovo smrdi. Kobasica u pekmezu? Jao! To me jako srdi!
Sve to nije kako treba, reče taj kralj gladan, pa se mršti, mršti, mršti – stvarno već je jadan.“
Kralj odluči da će kuhar Strahimir Tresić za njega pripremiti krumpiriće i ribu. No on je bilo toliko bojažljiv da su mu se tresle noge, a prste pleli od svega čega bi se primio.
„Pomozite!, reče kuhar. Strah mi se probudio…Ja se boji! Strašno ja se bojim.“
I tako je kralj umjesto njega obavio sav posao . Upecao ribu, iskopao i nasjeckao krumpir i na kraju sve to dobro ispekao. Nakon što je jelo bilo gotovo oboje su sjeli za stol i blagovali. Kralj je bio zadovoljan s kuharskim umijećem.
„Izvrsno narezan krumpir, riba pržena krasno! Sve u svemu ovo jelo i više je nego slasno!“
Na kraju priče Strahimir Tresić iako ništa nije napravio dobio je posao kuhara na kraljevskom dvoru.
Djeca je priča bila jako zabavna. Smijali su se kuharovim strahovima i nije im bilo jasno kako možeš biti kuhar, a svega se bojiš. Kazali su da kralj nije trebao zaposliti Strahimira Tresića jer je sve on sam napravio, tako da mu kuhar uopće ne treba. Svidjele su ima se vesele ilustracije Davida Robertsa koji je dobro prikazao strah kraljevskog kuhara. Zaključili su da ako želiš biti kuhar ne smiješ imati strah od pripreme hrane.
Ministarstvo kulture i medija podržava naš program „Vrijeme je za priču“.
