Prošli petak čitali smo slikovnicu „Prutimir” provjerenog autorskog para, književnice Julie Donaldson i ilustratora Axela Schefflera (prijevod: Krešimir Krnić / nakladnik: Ibis grafika). Priča je to o malenom prutu koji živi u stablu sa svojom obitelji, gospođom Prutić i njihovo troje djece. Jednog dana u travi, dok je trčao i vježbao, Prutimira uhvati pas, te ga krene koristiti kao prut za bacanje i igru. Ljutilo je to Prutimira, te je glasno viknuo:
„Ma nisam ja prut! Pusti svoj hir.
Prut običan nisam, već gospodin Prutimir!
Prutimir – to stvarno ime je moje
i želim put stabla obitelji svoje.”
Pas ga pusti, ali su ga uhvatile djevojčice kojima je poslužio kao prutić za bacanje u rijeku. Zatim ga uhvati labud za gnijezdo, pa jedan tata na plaži kome je Prutimir poslužio kao jarbol na pješčanom dvorcu. Bio je Prutimir i vitezu mač za borbu, luk za strijelu, bumerang i na kraju ruka snjegoviću. Rastopio se snjegović i osta Prutimir sam samcat na snijegu u zimi. Obitelj koja je skupljala drva za ogrijev, pokupi i njega te ga ponesu kući. Dok je snivao o svom stablu i obitelji, odjednom začuje neku buku. To se Djed Mraz kroz kamin u sobu pokušava uvući da donese darove dobroj djeci. Prutimir mu pomogne, pa kad su svoj djeci podijelili darove, uspne se u saonice i iznenađenje za Božić gospođi Prutić i djeci donese.
„To ja sam, to ja sam vaš Prutimir.
I sada nek bude obiteljski pir!”
Ova lijepa zimska priča djeci je pokazala što se dogodi kad ne pazimo, te koliko je na kraju važno biti dobar i pomagati drugima. Jer dobro se dobrim vraća. Iako nas je bilo manje, baš smo uživali u razgovoru i priči. Hvala vam što volite i dolazite na priče!
Ministarstvo kulture i medija podržava naš projekt „Vrijeme je za priču.”
