Prošloga petka, uz Majčin dan, čitali smo slikovnicu „Mamin mali medo” (autorica: Gemma Cary / ilustratorica: Delia Ciccarelli / prijevod: Hermina Mamić / nakladnik: Turistička naklada). Slikovnica je to o ljubavi majke i sina. Nakon duge zime, mama medvjedica pozvala je svog malog medu u prvu proljetnu šetnju. Snijeg se još nije potpuno otopio, a mali medo je zabrinuto gledao svijet oko sebe. Kad su stigli do livade, mama medvjedica krenula je poučavati svog malog medu. Pokazala mu je kako se trči, kako se penje na drvo, kako se kotrlja, češe, skriva, igra i lovi riba.
„Gledaj, mali medo…
Ovako se penjemo na drvo.
I pokazala mu je kako može obuhvatiti hrapavu koru drveta.“
Nakon učenja i igre, stiglo je vrijeme odmora. A mali medo volio je odmor jer ga je majka zvala svojim malim medom što je za njega bio posebno lijep osjećaj. Jedne večeri, nakon povratka kući, mali medo se jako rastužio. Zabrinuo se hoće li on uvijek biti mamin mali medo, čak i kad naraste. Majka je rastjerala njegove strahove, snažno ga zagrlila i rekla:
„Nije važno koliko ćeš brzo trčati, koliko ćeš biti snažan,
koliko ćeš biti velik, za mene ćeš uvijek biti moj mali medo.“
A mali medo joj je podario najtopliji zagrljaj. Djeca su odmah zavoljela ovu prekrasnu slikovnicu o toplom i brižnom odnosu majke medvjedice i malog mede. Na kraju smo porazgovarali o tome što njihove mame rade kada ih nešto boli i dobili razne odgovore….mama stavi flaster, mama daje lijek, mama daje puse i zagrljaje <3.Sve nam je to potvrdila i naša prijateljica Mara koja nam je ispričala kako je pala sa romobila, zaradila bijeli povez, ali je sve uz mamu bilo lakše.
Hvala što volite i dolazite na priče!
Ministarstvo kulture i medija podržava našu aktivnost „Vrijeme je za priču…”.
