Malo, ali zabavno društvo okupilo se ovoga petka na druženju u našoj Knjiugljici. Nije ih uplašio ni vjetra, ni kiša jer oni su željeli doći na priču. Čitali smo slikovnicu „Boja“ (Gülşah Yemen / Ilustracije: Çağrı Odabaşı / Prijevod: Marta Andrić / Nakladnik: Ibis grafika), koja djecu potiče na upoznavanje s bojama. Svojim veselim ilustracijama i tekstom slikovnica opisuje šareni svijet boja.
Govori o osnovnim bojama i što se dogodi kada ih međusobno pomiješamo. Čarolija i bezbroj mogućnosti leži u bojama koje nas okružuju.
S djecom smo razgovarali o njihovim najdražim bojama. Imenovali smo sve što nas okružuje kroz boje koja su djeca spominjala. Razgovarali smo pojedinim ilustracijama iz slikovnice i kako djeca na njih gledaju.
Žustro smo raspravljali o „Kivi zelenim majmunima koji tužno lunjanju zelenim nebom“. Djeci uopće nije bilo upitno što su majmuni zeleni, ali su našli mnogo razloga zašto su tužni – jer nemaju kisik pa ne mogu disati; samo jedan ima bananu, dok drugi nema; zbog kacige ne može pojesti bananu…
Odmah su primijetili da nešto u slikovnici „nije u redu“. Na stranici koja kaže „Na primjer, mogu napraviti plavo drvo.“ Odmah su rekli, ali to nije plavo drvo! Kako mogu napisati da je drvo plavo kad je ljubičasto? I mi smo se to zapitali…možda bi trebalo pitati autora?!
Na kraju smo kroz interaktivnu slikovnicu „Učimo boje“ (Magda Garguláková / Ilustracije: Marie Urbánková / Nakladnik: Školska knjiga) provjerili naše znanje o bojama. Usput smo naučili i neke nove riječi (muhara, vodomar, djetelina) i među suncokretima pronašli slikara Vincenta van Gogha.
Na kraju smo zaključili da su boje svuda oko nas i na nam život čine ljepšim. Hvala što volite i dolazite na priče!
Ministarstvo kulture i medija podržava naš program „Vrijeme je za priču“.
