U četiri dana ili bolje rečeno samo 8 sati ( 4 dana po 2 sata) polaznici našeg Glazbokaza nadmašili su sami sebe. Ovoga puta adaptirali smo slikovnicu „Vuk koji je htio biti druge boje“ (Orianne Lallemand / Ilustracije. Éléonore Thuillier / Prijevod: Petra Matić / Nakladnik: Znanje d.o.o.).
Priču smo pripremili u taktilnim slikama, prema ilustracijama Éléonore Thuillier. Svaka slika napravljena je od drugačijeg ili kombinacije nekoliko materijala – vuna, riža, papir, spužva, perje, tkanina itd. Tako da smo priču o Vuku koji je htio biti druge boje doživjeli i kroz dodir i kroz maštu.
Djeca su spremno prihvatila radim na taktilnim slikama i sama davala ideje o različitim materijalima koja bi mogli koristiti u radu. Timskim radom uspjeli su napraviti 9 slika kroz koje su ispričali priču. Uz izradu slika, djeca su, s našim Gordanom, napisali pjesmu o Vuku i uglazbili je.
Tijekom izvedbe, smijeh dječice iz publike bio je znak da su naši „glumici“ uspjeli prenijeti priču i najmanjima. Nakon predstave otpjevali su pjesmu o Vuku, za koju su nagrađeni velikim pljeskom.
Na kraju su svi prisutni željeli dodirnuti i osjetiti slike. Svatko je imao potrebu reći koja mu je najbolja – starija djeca birala su slike prema omiljenoj boji, odrasli su uživali u svakoj, ali su nas najmanji najviše oduševili. Djeca do tri godine, jednoglasno, su proglasili sliku blatnog (smeđeg) vuka najboljom. Napravljena je u kombinaciji papira i obojene riže koja im je pružila taj taktilni osjećaj osušenog blata na Vučjem tijelu.
Veliko hvala našim polaznicima na ovom proljetnom Glazbokazu, na kojem smo u samo četiri dana uspjeli stvoriti sjajnu taktilnu priču i veselu pjesmu. Na kraju druženja podijelili smo im zahvalnice i počastili ih slatkom zakuskom.
Pjesmu o Vuku koji je htio biti druge boje možete pogledati ovdje.
Ministarstvo kulture i medija i Grad Karlovac podržavaju naše glazbeno / kazališne radionice – Glazbokaz.
