Konvencija o pravima djece na slušanje priča

  • Djeca, bez obzira na nacionalnost, jezik ili vjeru, imaju pravo čuti najljepše priče naroda svijeta, posebno one koje potiču maštu i kritičko razmišljanje.
  • Svako dijete ima neograničeno pravo tražiti priče od svojih roditelja. Roditelji koji odbijaju pripovijedati priče ne samo da čine prekršaj, već dovode u opasnost da njihovo dijete više nikada ne zatražiti da mu pričaju priče.
  • Djeca koja nemaju nikoga imaju potpuno pravo tražiti od bilo kojeg odraslog da im priča priče. Obaveza tih odraslih je odgovoriti s ljubavlju i ljubaznošću, jer priče se samo tako mogu ispričati.
  • Sva djeca imaju pravo slušati priče sjedeći u naručju svojih djedova i baka. Djeca koja imaju bake i djedove imaju ih pravo posuditi drugoj djeci (koja ih iz nekog razloga nemaju) kako bi im mogli pričati priče. Također, bake i djedovi koji nemaju unuke slobodni su posjećivati škole, parkove i dječje igrališta gdje mogu pripovijedati koliko god priča žele.
  • Djeca imaju pravo znati tko su braća Grimm, Hans Christian Andersen, Lewis Carroll, Astrid Lindgren, Ivana Brlić Mažuranić, Zvonimir Balog, Grigor Vitez i dr. (Pri prevođenju svaka zemlja može dodati svoje pripovjedače. Svatko može nadopuniti popis prema svom ukusu!)
  • Sva djeca imaju pravo znati priče, mitove i legende svoje domovine.
  • Djeca imaju pravo izmišljati i izvoditi svoje priče ili stvarati vlastite verzije postojećih priča. U slučajevima gdje na djecu snažno utječe televizija, odgovornost roditelja je voditi ih putevima mašte i čitati im omiljene dječje knjige.
  • Sva djeca imaju pravo neprestano istraživati nove priče. Odgovornost odraslih je hraniti tu znatiželju novim pričama. Priče mogu biti vlastite ili posuđene, mogu govoriti o kraljevima ili bilo čemu drugom, mogu biti dugačke ili kratke – bitno je da budu lijepe i zanimljive.
  • Djeca imaju pravo zatražiti još jednu priču ili ponavljati istu priču milijun puta.
  • Sva djeca imaju pravo rasti uz Domaće, Antuntuna, Alisu, Crvenkapicu, Mačka u čizmama i „Jednom davno” čarobne riječi, koje otvaraju vrata mašte i ispunjavaju djetinjstvo čarobnim snovima.

NAPOMENA: Ovaj proglas, sastavila je i prilagodila Međunarodna mreža pripovjedača, već nekoliko desetljeća kruži među pripovjedačima Latinske Amerike. Prvi put je objavljen u Venezueli sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Izvorni tekst, na španjolskom jeziku, možete pročitati ovdje: Declaración universal de los Derechos de los niños a escuchar cuentos