„Kakav je to odgođen dan?“ – s ovim pitanjem započeli smo naše druženje uz priču. Djeca su ponudila razne odgovore.
To ti je ono kad sve moraš odgoditi!
Kad ne stigneš!
To je ono kad si u samoizolaciji!
Kad te prijatelj pozove na rođendan, a ti si bolestan!
Kada pada kiša, pa moraš proslavu odgoditi za neki drugi dan (kad ne pada kiša)!
Ovaj uvod bio je vezan za novu slikovnicu, koju smo čitali, „Odgođeni dani“ (Agnès de Lestrade / Ilustracije: Valeria Docampo / Prijevod: Petra Matić / Nakladnik: ArTresor naklada).
U ovoj slikovnici autorice su nam dale „Ideje vedre za dane tmurne“ kako i stoji u podnaslovu priče. Zamisao da se napravi upravo ovakva slikovnica došla je u ožujku 2000.g. netom prije prve faze karantene u Francuskoj. Valeria Docampo ta se zapitala kako da razdoblje zatvorenosti u kući učini manje teškim i dosadnim svojoj trogodišnjoj djevojčici.
Tako su spisateljica i autorica vodile „karantenski dnevnik“ 42 dana. Namjera tog dnevnika bila je pokazati razumijevanje za male čitatelje i njihove roditelje. Ponuditi načine da ostanu u doticaju i da ostvare povezanost usprkos zatvorenosti, granicama i ograničenjima tog trenutka.
Djecu je oduševila, kao i nas, slikovnica s vrlo malo teksta, ali prepuna ideja za one dane kada moramo ostati kod kuće. Ideje koje su im se najviše svidjele:
Posvojiti puža: Daaaa, to bi bilo baš super! Svu kuću bi mami zaljigavio, mislim da mama ne bi baš bila sretna. Mogao bi sa mnom spavati u krevetu!
Učiš plivati u kadi: To ja uvijek radim! Ja čak i ronim! Pa ja znam plivati, zašto bi učio plivati u kadi! To je nemoguće.
Uljepšavaš dnevnu sobu: A joj, moji roditelji bi poludjeli da crtam po zidu! To bi bilo super da mogu crtati po zidu. Ja bi nacrtala leptira. Ne smije se crtati po zidovima, tako kažu roditelji!
Baciš se na veliko pospremanje: Ja pospremam…vikendom složim krevet! Meni mama ne da pospremati. Ja ponekad brišem prašinu, je l’ tako mama?! Pa to radi mama, ne ja! Smaknem tanjure nakon ručka. Ne perem ja suđe, to radi perilica!
Učiš krojiti: Ja bi rado naučila šivati! Da uzmem neku maminu haljinu i izrežem, poludjela bi! Sašio bi si kostim za maškare!
Napokon riješiš zagonetku rasparenih čarapa: Joj ja ima puno rasparenih čarapa! Možda ih pojede perilica rublja? Mama bi voljela riješiti tu zagonetku.
Proslaviš svoje nerođendan: To bi bilo super! Slaviti rođendan više puta kroz godinu, fora! Ali to baš i ne bi bilo dobro jer ako je odgođeni dan onda mi prijatelji ne mogu doći. Ne bi mogao dobiti puno poklona!
Mogli bi vam pisati o svakoj od 36 ideja koje su predložene u knjizi, ali ne bi završili do sutra?! Ova slikovnica daje nam nadu i optimističan poglede kada se nađemo u čudnim okolnostima.
Sreća leži u malim stvarima! Mijenjajući sebe, možemo promijeniti i svijet! – poruka je ove slikovnice.
Ako je niste imali prilike čitati, pohitajte u knjižnici ili je potražite na policama vaše omiljene knjižare.
Ministarstvo kulture i medija podržava naš program „Vrijeme je za priču“.
