piše: Bojana Bajić
Vihor emocija koje djeca tijekom odrastanja doživljavaju intenzivan je izazov kojim trebaju ovladati i oni i roditelji. Tijekom svog socio-emocionalnog razvoja i razvoja ličnosti, koje uključuje promjene u emocionalnoj komunikaciji, razumijevanju sebe i znanja o drugima, svako će dijete na drukčiji način doživjeti vlastiti uspjeh ili neuspjeh, podršku, nagradu ili kaznu okoline. Dijete ponekad ne zna kako se nositi s doživljenim, pa je na roditeljima da se okušaju pomoći mu u svladavanju čulnih senzacija i poticaja koje zapažaju. Jedan od načina je zajedničko čitanje priča, posebno problemskih koje su sadržajem slične situacijama u kojima se dijete nalazi. Priče za djecu nastaju kao terapijska pomoć u učenju prepoznavanja emocija, djecu uče strpljenju, toleranciji i prihvaćanju različitosti, ali i prihvaćanju sebe samih. Tako se čitanjem kod djece razvija samosvijest, a sadržaj pročitanog djetetova je spona s okolinom. Priče nas uče da na svijetu nismo sami, da postoje drugi i drugačiji, svatko sa svojim problemima i izazovima.
Spoznaje iz pročitanog dijete zrcali u vlastiti život i na taj način oblikuje svoj pogled na svakodnevicu i svijet koji ga okružuje. Čitanjem tako razvija mišljenje, a mišljenjem pak povećava emocionalnu inteligenciju koja obuhvaća i emocionalne i socijalne vještine, pa djetetu čitanjem jača i empatija – sposobnost razumijevanja značenja i značajnosti emocija i ponašanja druge osobe, odnosno jača mu sposobnost uživljavanja u tuđe emocionalno stanje. Što je razumijevanje emocija veće, veća je i empatija. Djeca razvijene emocionalne inteligencije lakše se suočavaju s vlastitim izazovima, ali i izazovima iz okoline, pa je čitanje važan motivator prosocijalnog ponašanja i izravan put do zdravih međuodnosa.
Svako dijete svijet doživljava na svoj način, pri čemu se zbog stalne interakcije između djeteta i okoline pojavljuju emocije. Bile one ugodne ili neugodne, neizbježne su. Djetetove su emocije njegova suština. One ga pokreću i potiču načine njegova ophođenja. Brzo se izmjenjuju, kratkotrajne su, intenzivne, a dijete ih izražava spontano i izravno. Djetetu je teško razumjeti i izraziti sve emocije koje ga preplavljuju, no važno mu je znati da nema zabranjenih emocija, već samo društveno prihvatljivog načina njihovog pokazivanja. Sposobnost kontrole cijelog emotivnog spektra i prikladna reakcija na doživljeno pokazatelj je dobrog emocionalnog stanja djeteta. Dijete koje nauči prepoznati svoje emocije i razumjeti emocije okoline, lakše će usvajati socijalne norme, prihvaćati društvene običaje i prilagođavati ponašanje unutar skupine, čime postaje socijalno kompetentno. Treba stalno imati na umu da se bez obzira na razvojnu fazu svako ponašanje uči.
Čitanje djetetu pomaže spoznati svijet te ga kroz pozornost, pamćenje, planiranje, razmatranje rješenja problema, simboliku i maštu pedagoški nenametljivo upućuje u okruženje. Rutina čitanja i učestalo čitanje iste priče navika je koja kod djeteta stvara osjećaj kontrole nad okolinom, dok u predvidivosti događaja dijete pronalazi sigurnost. Čitanje opušta i smiruje, pa dijete prema čitanju i onome tko mu čita razvija osjećaj ugode i privrženosti. Privrženost je snažna emocionalna veza pojedinca s ljudima s kojima mu interakcija pruža radost i ugodu, a blizina utjehu u trenucima izazova. Tako se stvara trajna emocionalna veza koju djeca koriste kao sidrište i sigurno uporište u odsutnosti roditelja.
Uz sve nepobitno pozitivne učinke koje čitanje ima na socio-emotivni razvoj djeteta, čitanje dijete uči vrijednostima knjige i sprijateljuje ga s njom, a prijateljstvo djeteta s knjigom potrebno mu je kad krene u školu i kad knjiga djetetu postane neizostavan dio života. Neka mu knjiga zato bude izvor zabave i užitka, dobar prijatelj i drag učitelj od kojeg će uvijek zatražiti savjet, jer ma što god im se u životu prepriječilo, čitači znaju da priča uvijek ide dalje.
Za preporuku i knjigu obratite nam se s povjerenjem! Prva dječja knjižara Knjiguljica na izbor nudi kvalitetne slikovnice za socio-emocionalni razvoj djeteta.