Zadnja dva petka naše „Vrijeme je za priču” bila su u znaku pjesme i smijeha. Prvo smo se bavili glazbom, tj.pjevali smo poznate dječje pjesmice koje pamtimo još iz vrtićkih dana. Tako su se na repertoaru našli „Bubamarac”, „Mali Juju”, „Zeko i potočić”, „Tata kupi mi auto”…i ostali dječji evergreeni. Da se sve može kad se male ruke slože, pokazala su djeca (a i roditelji) zdušno pjevajući poznate refrene! Druženje smo završili uz nezaobilaznu pjesmu „Kad si sretan…”.
Nakon pjesme, došao je red na novi petak i novu priču. Čitali smo slikovnicu „Tri praščića i prehlađeni vuk” (Steve Smallman / Ilustracije: Bruno Merz / Prijevod: Silvija Martić / Nakladnik: Turistička naklada). Priča je napisana po predlošku poznate bajke o Tri praščića, ali u ovoj priči vuk nije velik i zao, već prehlađen i šmrkav jer ima strašnu prehladu. U ovoj priči majka je poslala svoja dva sina, mala praščića i kćer, svinjicu u veliki svijet s nešto novaca i paketom maramica. I svaki od njih sagradio je svoju kućicu, jedan praščić od slame, svinjica od pruća i drugi praščić od opeke. A u susjedstvu je živio jedan vrlo drag vuk koji je bio jako prehlađen. Baš kad je krenuo u grad po papirnate maramice, primijetio je nove susjede i njihovu kutiju maramica. Nakon što je vuk ljubazno pokucao na vrata, predstavio se i zatražio da otvore, nije uspio ni izraziti što mu je potrebno jer je krenuo s kihanjem.
„Trebam samo mara….a-a-a-a-apćiha!
Vuk je kihnuo tako jako da je otpuhao kućicu od slame.”
Kao i u originalnoj priči, nakon kućice od slame, slijedila je kućica od pruća i na kraju kućica od opeke. Praščići mu ni jednom nisu htjeli otvoriti, a naš prehlađeni vuk je trebao samo papirnate maramice. Na kraju se spustio kroz dimnjak i sletio u kotao pun tople vode. I opet je kihnuo, tako jako da je zaslinio sva tri praščića. Od toliko razbacanih klica praščići su se i sami prehladili. Nakon što su se zajedno s vukom brinuli jedni za druge, pili čaj, brisali nos, osjećali su se puno bolje.
Djeca su i ovaj put sudjelovala u priči, ponavljali vukovo apćiha i zaključili da je lijepo brinuti o drugima i naravno, uvijek imati papirnatu maramicu pri ruci ;) Hvala vam što volite i dolazite na priče!
Ministarstvo kulture i medija podržava naš projekt „Vrijeme je za priču.”
