U siječnju u „Šljukinom gnijezdu“ družili smo se uz roman „Zec i Medvjedica – Zečeve nove nevolje“ ( Julian Gogh / Ilustracije: Jim Field / Prijevod: Ivana Brozić / Nakladnik: Profil knjiga).
U prosincu smo naše Šljukica darovali ovim naslovom, tako da svatko imam svoj primjerak .
Priča je to o dvoje prijatelja Medvjedici i Zecu. No to prijateljstvo je stalno na „klimavim nogama“ barem što se tiče Zeca. Njemu uvijek nešto ne dogovara i često je loše volje.
Zeca je probudilo medvjedičino glasno hrkanje i to ga je odmah nanerviralo. Kako se probudio, zašao je iz špilje i shvatio da je stiglo proljeće. Pošao je do svoje jazbine koja je bila u neredu, a tamo je zatekao nepozvanu gošću. Kako je zec inače jako plašljiv prvo što je pomislio da se zmija nastanila u njegovu praznu jazbinu.
„Uf! Nije zmija. – Ah, to si ti, Kornjačo – reče Zec. – Odlazi odavde, želim biti sam.“
Zec je htio samo malo mira i tišine. Izađe van kako bi uživao na suncu, kad ga preplaši glasna buka. Pozove Medvjedicu da mu pomogne otkriti tko to, gore, visoko na drvetu toliko galami. Bio je Djetlić.
Nakon duljeg razgovora Medvjedica je zaključila da Zeca nerviraju tiha i tužna stvorenja, kako što je kornjača, ali i bučna i sretna stvorenja kao što je to bio Djetlić. Pa je Medvjedica zaključila da zapravo Zec sam sebe izluđuje.
Zec se naravno suprotstavio Medvjedičinom zaključku i pošto poto se htio riješiti Djetlića. Medvjedica se odlučila popeti na stablo da vidi može li pomoći Djetiću da što prije završi kako bi se Zec smirio. Kada se popela gore, na stablo, imalo je što za vidjeti.
„Kako se uspinjala, svijet je ubrzo počeo izgledati veći i svjetliji i lakši i prozračniji. A Medvjedičini problemi počeli su izgledati manji i nevažniji i daleki.“
Medvjedica se spustila dolje po Zeca, pa ga ponijela na stablo da i on vidi tu ljepotu svijeta. Ovaj se oduševio viđenim, pa je zaključio:
„- Osjećam se smireno. I sretno…Ne mogu vjerovati da sam naučio nešto pametno od ptice koja ima mozak veličine oraha – reče on. – Mozak kojim cijeli dan udara u drvo…Sada ću zauvijek biti smiren i sretan i pametan.“
No Zečeva smirenost nije dugo trajala, jer je Djetlić opet počeo udarati u stablo. Bio ljut na sebe i na cijeli svijet. No ovoga put njegovo tijelo počelo se čudno ponašati. Njegova stopala počela su se pomicati u ritmu djetlićevog udaranja i to ga je nerviralo.
Tada se Zec prisjetio kako mu je bilo gore na stablu i prestao se boriti protiv svijeta, ali i sebe. Cijela šuma je zaplesala u tom veselom ritmu. Na kraju dana Zec je zaključio:
„Ovo je bio najbolji tulum ikad. – Ne želim da prestane! – Mrzim tišinu! Htio bih da Djetlić nastavi raditi cijelu noć! I cijeli sutrašnji dan! I cijeli tjedan! Zauvijek!“
Zec je ponudio Kornjači da prespava u njegovoj jazbini. I dok je Kornjača mirno spavala Zeca je kao i inače počelo uzrujavati Medvjedičino hrkanje koje su čulo iz njezinog brloga.
Šljukicama se jako svidio roman. Razgovarali smo o promjeni lika u priči tj. kakav je Zec bio na početku romana, a kakav na kraju. Tko i što je utjecalo na njegovu promjenu. Djecu je silno nasmijao Zec, ali naljutio svojim stalnim prigovaranjem i negodovanjem. Medvjedica su zavoljeli od prve stranice jer je dobrog srca i uvijek želi pomoći.
Neki od nas pročitali su i roman „Zec i Medvjedica: Zečeve čudne navike“ i zaključili da im je upravo taj bolji od ovog kojeg smo čitali na klubu. Ilustracije su nas sve oduševile, a djeca su se pitala zašto u romanima ima tako malo boje. No kroz razgovor smo shvatili da se radnja romana Zečeve čudne navike, odvija u zimi (a u zimi baš i nema puno boja u prirodi), dok se u drugom pojavljuje zelena boja koju su djeca odmah povezala sa buđenjem proljeća u prirodi.
Malo smo pretražili Internet i otkrili da postoje i drugi nastavci djeca su se odmah pitala kada će doći „ljetna i jesenski“ roman, te su nagađali što bi Zeca u njima moglo nervirati. Tako da se nadamo da će nas nakladni Profil knjiga čuti i nastaviti prevoditi ovaj odličan serijal.
Ovoga puta zbog izolacija s ostatkom ekipe čuli smo se i vidjeli preko viber poziva. Tako da su i oni mogli sudjelovati u siječanjskoj raspravi o knjizi. Roman je dobio ocjenu 4,7.
Ministarstvo kulture i medija podržava aktivnost Dječjeg čitateljskog kluba „Šljukino gnijezdo“.
