Gledajući naslovnicu slikovnice „Vučja šuma“ (Nora Brech / Prijevod: Elizabeta Vrbančić / Nakladnik: Hibou publishing) djeca su, na prvu, zaključila da će to biti strašna priča.
Na naslovnici u prvom planu vidimo velikog crnog vuka (koji se nalazi na uzvisini) i u sitnu djevojčicu kako nosi drva. No djeca nisu odmah shvatila da je riječ o perspektivi pa tako nisu mogli stvoriti predodžbu o dubini prostora. Za njih je taj vuk toliko velik da je čak netko rekao da je div i da će pojesti djevojčicu.
Djevojčici Hedda je posjetu kod djeda koji živi između velikog jezera i mračne šume. Jedne večeri dok je išla po drva za ogrjev, čula je neki čudan zvuk i imala je osjećaj da je netko promatra. Ovaj prizor u knjizi ostavljen je bez teksta. Velike oči koje „svijetle“ iz šume su kod djece, koja su slušala priču, stvorile veliki strah i napetost.
Već na sljedećim stranica djed uvjerava Heddu da se nema čeka bojati i da u šumi ne živi opasne životinje. No, Hedda ipak u šumi otkriva tragove. Na ilustraciji ti tragovi su toliko veliki da su kod djece odmah potvrdili njihov početni dojam da se radi o ogromnoj životinji, a na njihovim licima mogli ste vidjeti strah.
No ispostavlja se da je vuk ozlijeđen i Hedda i djed ga liječe. Vuk i djevojčica postaju prijatelji koji svoje slobodno vrijeme provode u igri i veselju. Gledajući ilustracije njihovog druženja dječja lica se opuštaju, strah nestaje i pojavljuje se smiješak. Uživaju u priči kao i Hedda i vuk zajedno.
Do kraja slikovnice djeca su bila potpuno opuštena i uživala su u priči. Jedna se djevojčica ustala, dotakla slikovnicu i povikala na sav glas: „Ja volim ovu priču“.
To je zapravo čarolija dobre priče u kojoj se početni strah i zebnja transformiraju u ugodu i sreću. Iako slikovnica nema puno teksta, ilustracije su zapravo te koje pripovijedaju priču. Priča nije strašna, ali mi smo iskoristili početni dojam djece i čitali je u tom „strašnijem“ tonu sve dok Hedda i vuk nisu postali prijatelji. Tada sreći nije bilo kraj. Ako još niste čitali Vučju šumu, obavezno to učinite!
Ministarstvo kulture i medija podržava naš program „Vrijeme je za priču“.
