piše: Bojana Bajić
Govor je prirodna sposobnost čovjeka da se sporazumijeva, šalje i vraća misli i poruke pomoću artikuliranih glasova koji oblikuju riječi i rečenice. Govor oblikuje čovjekov način razmišljanja, a time i način razumijevanja svijeta i sebe. Također, govor oblikuje i obilježava čovjeka.
Razvoj govora odvija se u ranom djetinjstvu i to brzo. U tom osjetljivom periodu djetetu je za razvoj govora potrebno primjereno okruženje. Treba ga pravovremeno i primjereno poticati još tijekom važnog predlingvističkog razvoja. Ta je faza bitna za cjelokupan govorni razvoj, jer se tijekom nje u živčanom sustavu stvaraju za govor važne prve senzomotoričke veze. Dok novorođenče uči kontrolirati izvor glasova postavljaju se i temelji senzibiliziranosti za jezik, kao i za slušanje, koje je temelj svjesnom razvoju govora. Oblikuju se prvi govorni glasovi i dijete počinje sudjelovati u komunikacijskom procesu koji utječe na psihološki i socijalni razvoj, a kroz interakciju s okolinom i na razvoj ličnosti.
Ovladavanje govorom proces je uključivanja djeteta u zajednicu i dijete čini spremnim za svladavanje ostalih vještina i sposobnosti potrebnih za komunikaciju. U razvoju govora i otkrivanju pisane riječi djetetu pomaže slikovnica. Slikovnica je tematski raznolika spona situacije i simbola koja djetetu pomaže razviti njegov spoznajni svijet i obogatiti vokabular, ona je poticajno okruženje u kojem se njeguje govor i urođen jezični potencijal.
Čitanje priča, bajki i poezije osnova je djetetovog kreativnog djelovanja u govoru i temelj razvoja ekspresivnog jezika, simboličkog izražavanja, razumijevanja konkretnih pitanja, uzročnog razmišljanja i združivanja ideja u rečenicu kroz vještinu vođenja razgovora. Slušajući jezik dijete postaje jezično pismeno. Čitanjem slikovnica mozak djeteta uvježbava sposobnost zamišljanja i opisivanja; dok umno tumači tekst i ilustracije razvija mu se imaginacija, knjigu zamišlja kao sugovornika, a čitanje kao razgovor. Zato je slikovnica djetetu dobar govorni model, a čitatelj uzor od kojeg preuzima tok, ritam i intonaciju za govorni žargon koji koristi u igri.
Govor se razvija i kroz stihovane slikovnice. Slušanjem poezije, dijete razvija osjećaj za ritam, sposobnost uočavanja rime te jača kreativan jezični potencijal. Ritmična i slikovita poezija pomaže razvoju govora i pomaže spriječiti govorno-jezične teškoće. Dijete je uči spontano, bez naprezanja, pa mu je lakše prihvatiti govorno gradivo.
Kratki programi ili vremenski omeđene aktivnosti nisu dovoljne da bi se potaknuo djetetov govorni razvoj. U svakom provedenom trenutku s djetetom, za zdrav razvoj govora neophodna je komunikacija. Roditelj i odgojitelj kao uzor kojeg dijete oponaša, osim propitivanja svojeg ponašanja i postupaka također treba propitivati i vlastiti govor te govorno-jezične i umjetničke sadržaje kojima okružuje dijete. Govornu kulturu važno je stalno razvijati i njegovati. Knjige i slikovnice svakome su dostupan materijal za poticaj razvoja govora, a može ih se prilagoditi interesima i mogućnostima djeteta. Čitajući djetetu slikovnice, roditelji i odgojitelji kroz strpljivost i prisnost stvaraju verbalno pozitivno okruženje, a kroz daljnji razgovor o interesima i željama, dijete uči primijeniti konverzacijske strategije i tehnike.
Poticaj i njega razvoja govora u vrijeme tehničke civilizacije i promijenjene slike djetinjstva važniji su nego ikada ranije. Dijete jezik ne usvaja nego ga uči. Slikovnica kao medij koji objedinjuje ilustraciju i tekst predstavlja jezično plodnu okolinu koja je preduvjet za razvoj govornog organizma, dok pridavanjem značenja glasovima čitatelj djetetu olakšava usvajanje riječi, umnaža jezična izražajna sredstva, a govor čini raznolikim. Kvalitetna slikovnica djetetu daje primjer ispravnog govora kojeg će ono oponašati.