Na ovogodišnjem Glazbokazu upustili smo se u jednu posebnu, gotovo pustolovnu misiju – napisati pjesmu svome gradu. Ne bilo kakvu pjesmu, već onu koja dolazi iz dječjeg srca.
Znamo, Karlovac već ima svojih pjesama i sve ga one slave na svoj način. Ali ova naša – ona je drugačija. Jer ona dolazi iz pera djeteta, iskrena i jednostavna.
Kako bismo što bolje upoznali svoj grad i njegove znamenitosti, krenuli smo u šetnju. Tražili smo priče skrivene u starim zidinama, mirise djetinjstva u parkovima, šapat prošlosti na obalama naših rijeka. I znate što? Još smo se jednom zaljubili u Karlovac. Iskreno, dječje, onako kako samo djeca znaju voljeti.
Cijeli tjedan naši vrijedni polaznici Glazbokaza smišljali su stihove, crtali znamenitosti, istraživali povijest i pretvarali grad u note i boje. Naučili smo tko smo, odakle dolazimo, i zašto je baš Karlovac toliko poseban.
Kad su stihovi bili gotovi, došao je red na glazbu. Voditelj Gordan je tad uzeo gitaru u ruke i naše riječi pretvorio u melodiju. Note su lebdjele oko nas, šaptale nam ideje, a mi smo ih nježno skupljali i slagali u pjesmu.
I znate što? Pjesma je gotova. Naša je. Iskrena, razigrana, topla – baš kao i grad kojemu je posvećena. Zatim smo ju s veseljem otpjevali roditeljima, bakama i djedovima, te svoj djeci koja petkom dolaze na priču. Još jedan Glazbokaz je iza nas, ali prijateljstva ostaju zauvijek.
Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Karlovac podržavaju aktivnost Glazbokaza.
