Što se događa kad nas strah od drugih stjera doslovce u pećinu? Pokazala nam je to slikovnica „Dječak i trol” autorice Anne Booth (ilustrator: David Litchfield / prijevod: Tatjana Radmilo / izdavač: V.B.Z. ) koju smo čitali prošli petak. Veliki i grozni trol živio je u pećini. Svi su znali za njega i svi su ga puštali na miru. Ponekad bi ga čuli kako reži i viče: „Pustite me na miru!”. Djeca su se igrala na drugom kraju igrališta i ubrzo zaboravili na trola. Ipak jedan dječak nije htio odustati i nije ga želio zaboraviti. Nabavio je krede u boji, približio se skroz do otvora pećine i počeo crtati.
„Što to radiš? – povikao je trol.
A dječak se okrenuo i otišao,
ostavivši crtež cvijeta na kojem su
sve latice osim jedne bile obojane.
Ostavio je i jednu plavu kredu.”
Drugi dan kad se dječak približio pećini primijetio je da cvijet ima sve plavo obojane latice. Pozvao je trola da izađe van, ali je trol i dalje odbijao izaći. Pa je dječak ponovno krenuo crtati. Nacrtao je mačku koja je imala samo pola brkova, zatim psa bez repa i svaki put je drugi dan crtež bio potpun. Na kraju je nacrtao nasmiješenog dječaka ispružene ruke. Sutradan se nacrtani dječak držao za ruku s velikim i strašnim trolom. Dječak je došao točno do ulaza u pećinu, ali trola nije bilo nigdje. U pećini se skrivao drugi dječak. Pružio mu je ruku i zajedno su izašli van, uzeli krede i krenuli crtati. Ubrzo su im se pridružila i druga djeca koja su zaboravila da je u pećini ikad bio trol. Svi zajedno nacrtali su svoj svijet.
Djeca su se jako iznenadila kad su shvatila da se iza trola iz pećine krije dječak. Pojasnili smo zašto je taj dječak uopće bio u pećini i zašto se smatrao trolom. Ponekad o sebi stvorimo potpuno krivu sliku, a onda nas strah od odbacivanja i izrugivanja natjera da se zavučemo u najdublju rupu. Ova prekrasna slikovnica govori o strpljivosti, ne odustajanju i prijateljstvu. Nakon priče i mi smo crtali i bojali svijet kakav želimo. Opet nam se skupilo dosta i podijelili smo puno novih knjižica. Hvala vam što volite i dolazite na priču 🙂
Ministarstvo kulture i medija podržava naš projekt „Vrijeme je za priču.”
