Kako od škrca postati darežljiv čitali smo u slikovnici „Grof Cici“ (Iva Dužić / Ilustracije: Valentina Supanza Marinić / Nakladnik: Ibis grafika).
U gradu Cicigradu živo je grof Cici. On je bilo toliko škrt da nikada s nikim ništa dijelio nije i sve je čuvao samo za sebe. Stanovnici Cicigrada okrenuli su mu leđa i napustili grad onog dana kada su upitali grofa Cicija za plaću, odjeću ili hranu, a on im je odgovorio:
„Ne dam, to je moje!“
Da su stanovnici napustili grad Cici je shvatio tek kad je „poljubio“ zatvorena vrata cicigradske slastičarnice. Silno se razljutio i potrčao u svoju smočnice po neki kolač da se zasladi. Ali tamo ga je dočekalo iznenađenje. Kako je hranu samo skupljano i nije ju dijelio sva se hrana pokvarila.
Krenuo je na put u potrazi za hranom i novim domom. Došetao je do velike zgrade na kojoj je pisalo Ciciban. Bio je to dječji vrtić u kojem su radile teta Cica i teta Mica. One su bile ponosne na svoju skupinu Cicibeliće kako se ponašanju pristojno.
Tijekom proslave Teninog rođendana nastala je opća strka, zbrka i frka. Djeca su se svađala oko torte.
„Ne dam, to je mojeeee! – vikla je Tena. Nije tvoje, to je mojee! – urlao je Matko.“
Teta Cica je bila u čudu, što se s djecom dogodilo preko noći. Tijekom popodnevnog odmora kraj Laninog uha ugledala je grofa Cicija. On joj je ispričao svoju priču a ona mu je rekla ovako:
„Želiš li biti blizu dječice, na sigurnom i toplom, morat ćeš poštivati pravila Cicibelića. Za početak, darovat ćeš našoj slavljenici onaj bombončić koji si sakrio ispod jastuka.“
Grof Cici je bio u čudu jer ne po prvi put nešto trebao darovati. Uz podršku tete Cice i Cicibelića naučio je kad daruješ osjećaš se sretnije.
Promijenio je ima u grof Darije i svoj grad preimenovao u Darigrad. Sve je lijepo obnovio i ljudi su se vratili. Svi su zajedno radili i dijelili i grof Darije zajedno s njima.
Djeci se priča o grofu Ciciju jako svidjela. Rekli su da nije lijepo biti škrt. Jer kad dijeliš onda se osjećaš bolje. Tako činiš dobro i sebi i drugima.
Za svoje vjerne dolaske, našu prijateljicu Nikol darivali smo slikovnicom. Ministarstvo kulture i medija podržava naš program „Vrijeme je za priču“.
