Da bi se pročitala „Najkraća priča za laku noć“ (Louise Fitzgerald / Ilustracije: Kate Hindley / Prijevod: Jelena Pervan / Nakladnik: Profil), treba – vjerovali ili ne – puno pripreme! Prvo i najvažnije: moraš svečano obećati da ćeš nakon priče odmah ići spavati (iako to, naravno, nitko ne misli ozbiljno).
Zatim slijedi najteži dio – zagrijavanje glasa! Djeca su hrabro vježbala: Ma, Me, Mo… Pa, Pi, Po… Pupak! Smrdljive čarape! – a smijeh je odjekivao Knjiguljicom. Nakon toga smo se rastegnuli kao mačke, namjestili jastuke, umotali u dekice i uredno posložili sve.
Kad smo napokon sve pripremili, krenula je provjera prisutnosti: pogledali smo ispod pokrivača, između prstića, ispod pazuha, pa čak i u nos (jer tko zna tko se tamo skriva). I, gle čuda – otkrili smo cijelu obitelj Šmrkljića koji su, kažu, došli samo zbog priče!
Sve smo začinili glasnom pjesmom za najavu priče, pa još jednom provjerili jesu li svi dobro ušuškani. Tek tada smo bili spremni za – najkraću priču za laku noć – koja ima samo deset riječi!
Ali naši su prijatelji došli nespremni – bez jastuka, dekica i plišanaca! Na sreću, mi smo ih spasili: ušuškali smo ih dekicama, posudili svoje plišance (uz strogi nadzor!) i povećalom pregledali noseve da slučajno nije koji Šmrkljić pobjegao. Kad smo se svi smjestili, pjevali i smijali do suza, napokon smo čuli tu famoznu, najkraću priču za laku noć – i, naravno, nitko nije bio spreman da tako brzo završi!
Djeca su oduševljeno sudjelovala u svakoj fazi pripreme. Glasno su ponavljala riječi, posebno kad se spominjao pupak ili smrdljive čarape, otimala se za dekice i plišance te spremno pružala nosiće na pregled. Kad smo napokon izgovorili tih deset čarobnih riječi, Knjiguljicom se prolomio smijeh.
Jedan je dječak ozbiljno zaključio: – „Ovo je baš smiješno! Pripremali smo se cijelu vječnost, a priča traje jednu sekundu! Luda ti je ova slikovnica!“
Slikovnice poput ove pokazuju koliko su interaktivne priče važne za razvijanje ljubavi prema čitanju. Kad djeca mogu sudjelovati – glasati, glumiti, brojati, smijati se – priča postaje doživljaj, a ne samo tekst. Upravo takve slikovnice bude maštu i povezuju čitanje s radošću i zajedništvom.
Na kraju smo čestitali našoj prijateljici Luli, koja je popunila svoju knjižicu sa svim štambiljima, i darovali joj slikovnicu.
Program Vrijeme je za priču provodimo uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
