Čitanje slikovnice Koje je boje poljubac? Rocío Bonille (Prijevod: Vedrana Lovrinović /Nakladnik: Iris Illyrica) pretvorilo se u pravo malo istraživanje boja, osjećaja i dječje mašte. Već na prvim stranicama bilo je jasno da će se djeci jako svidjela – jer tko ne bi zastao nad pitanjem koje nema jedan točan odgovor?
Djeca su s velikim zanimanjem pratila Monimoninu potragu za bojom poljupca, smijala se njezinim asocijacijama i pažljivo promatrala svaku novu boju. No pravi čar dogodio se nakon čitanja, kada smo i mi krenuli tražiti odgovor.
Odgovori su pljuštali sa svih strana:
💄 poljupci su boje ruža, jer ostanu trag na obrazu
👻 poljupci su nevidljivi, jer se ne mogu vidjeti, samo osjetiti
⚪ poljupci nemaju boju, jer su osjećaj
❤️ poljupci su crveni, jer su crveni kao ljubav
Svaki odgovor bio je jednako vrijedan, a djeca su s lakoćom pokazala koliko prirodno razumiju da osjećaji ne moraju stati u jednu boju, jednu riječ ili jedno objašnjenje.
Ovo čitanje održali smo u sklopu Nacionalnog čitalačkog izazova „15 po 15“, posvećenog djeci predškolske dobi i svima koji za njih skrbe. Izazov traje od 15. do 29. siječnja 2026., a provodi ga Ministarstvo kulture i medija u okviru Nacionalnog programa za poticanje čitanja djeci od najranije dobi Rođeni za čitanje. No za nas je ovaj izazov mnogo više od dvotjedne kampanje – kod nas čitanje djeci traje već 12 godina. Već dvanaest godina svakog petka čitamo djeci, dijelimo priče, razgovaramo, smijemo se i zajedno tražimo odgovore na pitanja na koja ne postoji samo jedan odgovor.
Slikovnica se i ovaj put pokazala kao savršen izbor za čitanje naglas – potaknula je razgovor, smijeh i razmišljanje, ali i ono najvažnije: dala je djeci slobodu da misle svojim bojama.
Na kraju smo se složili u jednom poljubac možda nema jednu boju, ali je sigurno najljepši kad ga obojimo maštom.
Više o Nacionalnom čitalačkom izazovu “15 po 15” potražite na Rođeni za čitanje
Ministarstvo kulture i medija podržava naš program „Vrijeme je za priču“.
