Prošli petak je bila malo drugačija priča. Umjesto slikovnice, djecu je dočekala gitara 🙂 Da je glazba zvonka radost posvjedočila su nam djeca koja su se družila na priči petkom. Krenuli smo sa poznatim vrtićkim pjesmicama “Hoki-poki”, “Mi smo djeca vesela” i druge. Prvo sramežljivo, a onda malo glasnije djeca su se pridružila pjevanju i davanju ritma.
„Ovo smo pjevali u vrtiću!” – rekao je dječak iz prvog reda.
“Tu pjesmicu zna i moja mama!” – povikala je djevojčica pored koje je sjedila njena mama i pjevušila.
Koliko je glazba važna u dječjoj dobi pokazuju i brojni ozbiljni skladatelji, kao Arsen Dedić ili Ivo Robić. Oni su napisali neke od najpoznatijih dječjih pjesmica i to: “Kad se male ruke slože…”, “Tata kupi mi auto”, “Nije lako bubamarcu”. Roditelji su se odmah prisjetili tih pjesmica koje su pjevali dok su bili mali, te su Knjiguljicom, uz dječje, odzvanjali i njihovi glasovi.
Na kraju smo svi zajedno otpjevali pjesmicu “…Kad si sretan, lupi dlanom ti o dlan…”. Složili smo se da pjesma u nama budi osjećaj sreće, pa smo ovu priču petkom završili jednim glasnim i sretnim “HURAAAA!!!”. Hvala vam što dolazite na priču!
Ministarstvo kulture i medija RH podržava naš projekt “Vrijeme je za priču.”
