Prošli petak čitali smo slikovnicu „Kako zagrliti ježa” autorice Jane Bauer (Ilustrirao: Peter Škerl / prijevod: Krešimir Krnić / nakladnik: Ibis grafika). Ova prekrasna topla priča govori o ježu koji je u potrazi za toplim zagrljajem. Hodajući šumom, pitao je slona, zatim medu, ali naravno da se ni jedna životinja ne želi grliti s ježom jer on ima bodlje. Na svom putu naišao je na lisca, ali to nije bio pravi lisac, već dječak Pipe u kostimu lisice. Pa je i njega pitao za zagrljaj.
„Mogu li te zagrliti?” nesigurno ga je upitao jež. „Ne,” odgovorio je lisac Pipe.
„Zašto ne?” pokunjeno je upitao jež. Pipe se ušima počešao po kapuljači. Bio je on iskren lisac. „Jer si jež i bodeš”, objasnio je.
Jež se sav rastužio i potišteno legao na tlo. Pipe nije želio gledati ježa tužnog, pa mu je pokušao pomoći na sve moguće načine. Prvo je postavio veliki stolac za ježa i na mnogo ploča napisao sve i svašta. Jedan od natpisa bio je „Ako se usudiš zagrliti životinju koja sjedi na stolcu, onda si kralj ove šume.” Nažalost, nije bilo životinje koja je htjela zagrliti ježa. Zatim se Pipe dosjetio i izgradio stroj za grljenje. Jež se prestrašio čuvši kako taj stroj škripi, trese se i kako ga neke mehaničke ruke grle. Ni to nije pomoglo, jež je i dalje bio tužan i jadan. Pa se Pipe dosjetio izraditi odjeću kao veliki balon koji će napuniti zrakom, pa kad ga jež zagrli, bodlje ga neće ubosti. Ali, Pipe je balon previše napuhao zrakom, pa ga je odnijelo prema jezeru gdje se počeo utapati. Jež je bez razmišljanja skočio i spasio ga. Pipe je tad shvatio da pravo prijateljstvo nema prepreka, te je snažno zagrlio ježa. I znate što, nije se naboo 😉
Djeci se uživala u priči, ali su izjavili da ipak ne bi zagrlili ježa. Veseli nas dolazak novih prijatelja, a neki su stigli čak iz Zagreba. Hvala vam što volite i dolazite na priče!
Ministarstvo kulture i medija podržava naš projekt „Vrijeme je za priču.”
